nonsẹn
LvP
s. m.
'non‑sens'
Rn 5:195b; 4:325a [nonsen, nosen; no senz s. v. non ]
FEW 17:73a [*ѕɪ̆ɴɴᴏ̄-], 11:464b [ѕᴇɴѕᴜѕ].
→ sẹn